Platicerijum je jedna od najlijepših i najneobičnijih paprati. Njeno botaničko ime potiče od dve grčke reči: platys, što znači širok i keras što znači rog, one tačno opisuju njen neobičan izgled.
Pripada porodici Polypodiaceae, a ima oko sedam vrsta što potiču iz jugoistočne Azije i Australije. Uzgajaju se samo dvije a obje su epifitske biljke koje dobro uspijevaju kao sobne biljke. Prva i vrlo omiljena jeste Platycerium alcicorne ili bifurcatum, koja potiče iz Australije a u Evropu je doneta 1808 god. Posebno je pogodna za viseće košare i za uzgoj na panju, kori od plutnjaka ili saksiji.
Kao i svi platicerijumi, ima neplodne listove koji rastu uspravno kako bi pridržavali biljku i prekrivali se međusobno. Ostali listovi su dugi i uvijeni a stvaraju spore. Oni izbijaju pod svim uglovima pa čine biljku vrlo velikom. Za razliku od drugih epifit one su vrlo otporne na suh zrak. Druga vrsta koja raste u stanu je P. Grande "Queen Wilheminu". Malo teže se uzgaja i zahtijeva višu temperaturu, a manja je pa i ne tako upadljiva. Donji listovi te vrste potpuno obmotavaju stranice saksije.
Pojedinačna biljka naraste do 25 cm visoko, s dugačkim uvijenim listovima od 50 - 60 cm. Raste polagano, dva do tri lista godišnje. Paprati ne cvjetaju. Biljka nema miris. Godi im mnogo svjetla i sunca ali mogu podnijeti i djelomičnu sjenu.
Najmanja zimska temperatura je 15 stepeni celzijusa. Najviša ljetna temperatura može biti 24 C. Pustite da se zemlja između zalijevanja osuši. Ljeti zalijevajte svakih sedam dana a zimi svakih 10 dana. Najbolji je način zalijevanja tako da cijelu biljku uronite u vodu na petnaestak minuta, pa je ocijedite prije nego što je vratite na mjesto. Jedanput mjesečno dodajte vodi tečno hranjivo. Biljci će prijati prskanje jedanput ili dvaput tjedno.
Ne brišite listove da ne odstranite paperjaste dlačice koje omogućuju biljci da opstane u suhom zraku. Prskanje ili uronjavanje u vodu održaće listove čistima. Ne prskajte sjajem za lišće. Ako raste u saksiji ili košari najboji je tresetni kompost, ako je na kori ili drvu, pomiješajte jednake dijelove komposta i fino isjeckanog tresetara. To je važno radi dobrog ocjeđivanje.
Orezivanje je nepotrebno, ne odstranjujte stare, vanjske listove ako nisu toliko stari da bi sami otpali.
Razmnožavanje je sa porama, ali to je najbolje prepustiti profesionalnim cvecari. Povremeno biljke stvaraju mladice koje se mogu zasebno posaditi. One moraju imati korijenje prije nego što se odele od roditeljske biljke. Traju veoma dugo.
Kao i svi platicerijumi, ima neplodne listove koji rastu uspravno kako bi pridržavali biljku i prekrivali se međusobno. Ostali listovi su dugi i uvijeni a stvaraju spore. Oni izbijaju pod svim uglovima pa čine biljku vrlo velikom. Za razliku od drugih epifit one su vrlo otporne na suh zrak. Druga vrsta koja raste u stanu je P. Grande "Queen Wilheminu". Malo teže se uzgaja i zahtijeva višu temperaturu, a manja je pa i ne tako upadljiva. Donji listovi te vrste potpuno obmotavaju stranice saksije.
Pojedinačna biljka naraste do 25 cm visoko, s dugačkim uvijenim listovima od 50 - 60 cm. Raste polagano, dva do tri lista godišnje. Paprati ne cvjetaju. Biljka nema miris. Godi im mnogo svjetla i sunca ali mogu podnijeti i djelomičnu sjenu.
Najmanja zimska temperatura je 15 stepeni celzijusa. Najviša ljetna temperatura može biti 24 C. Pustite da se zemlja između zalijevanja osuši. Ljeti zalijevajte svakih sedam dana a zimi svakih 10 dana. Najbolji je način zalijevanja tako da cijelu biljku uronite u vodu na petnaestak minuta, pa je ocijedite prije nego što je vratite na mjesto. Jedanput mjesečno dodajte vodi tečno hranjivo. Biljci će prijati prskanje jedanput ili dvaput tjedno.
Ne brišite listove da ne odstranite paperjaste dlačice koje omogućuju biljci da opstane u suhom zraku. Prskanje ili uronjavanje u vodu održaće listove čistima. Ne prskajte sjajem za lišće. Ako raste u saksiji ili košari najboji je tresetni kompost, ako je na kori ili drvu, pomiješajte jednake dijelove komposta i fino isjeckanog tresetara. To je važno radi dobrog ocjeđivanje.
Orezivanje je nepotrebno, ne odstranjujte stare, vanjske listove ako nisu toliko stari da bi sami otpali.
Razmnožavanje je sa porama, ali to je najbolje prepustiti profesionalnim cvecari. Povremeno biljke stvaraju mladice koje se mogu zasebno posaditi. One moraju imati korijenje prije nego što se odele od roditeljske biljke. Traju veoma dugo.
Nema komentara:
Objavi komentar