Guzmania Donnell-smithii

Ima široku rozetu od zelenog lišća, prekriven svijetlim ljuskama Uspravne stabljike i donji dio kratkom gustom piramidalne cvasti čvrsto zatvorena i jarko crvene boje. Cvjeta u 4 i 5 mesecu.

Guzmanija je epifitska bromelija koje ne vole tako visoke temperature kao ostale bromelije te njima odgovaraju maksimalne ljetne temperature do 22 C dok zimske temperature ne smiju ići ispod 14 C.

Prilikom njege kao kućne lonćanice, guzmaniju morate štititi od direktnog sunca zavjesama na prozoru jer to utjeće na boje biljaka. Dohranjuju se cijele godine jednom mjesećno. Vole visoku vlagu zraka barem 60% i zalijevanje u rozetu listova u kojima uvijek mora biti vode. Ukoliko je temperatura u prostiruji niža od 18C pazite da se voda ne zadržava u rozeti listova. Pazite da ju maknete od propuha.

Guzmania lingulata - Guzmanijin jezik

S gustom rozetom i brojnim zelenim lišćem široko linearno, pravi je primer tropske biljke. 
Na njegovoj kratkoj debeloj peteljci su narančasto ili crveno raspoređeni, koji su ustvari listovi koje većina smatra cvetom, ali zapravo to nisu. Postoje i dve jako rasprostranjene sorte.


var lingulata - cvet sa crvenim ili rozimuspravnim listovima; cvjeta u martu, avgustu i decembru. 

var. cardinalis - jarko crvena; cvet je na dugoj stabljici koja raste uspravno iz središta biljke; cvjeta u martu i septembar. 

Tillandsia punctulata - Tropski rep

Poreklom je iz vlažnih, senovitih područja Centralne Amerike (Kosta Rika, Honduras, Meksiko, Nikaragva i Panama). Listovi su linearni, zeleni i obrazuju rozetu. Biljka formira bočne rozete na kratkim stolonama (dužine oko 4 cm). Cvasti su proste ili razgranate sa primarnim braktejama crvene boje i sekundarnim braktejama koje su zelene, a latice su ljubičaste sa belim šarama i krupnim anterama.

Najviše joj odgovara polusenka, a ako je suviše mračno okruženje, može se desiti da se brakteje ne razviju potpuno ili da ne budu intenzivnih boja.

U toplijim krajevima epifitske vrste rastu na drveću, dok se kamene i zemljane vrste mogu uzgajati u kamenjaru, na kori ili na granama drveta postavljenima na tlo, ili ispod grmlja i drveća. Epifitske vrste koje rastu na kori drveta u stakleniku ili u kući traže puno indirektne svjetlosti i visoku vlažnost zraka, dok kamene vrste vole puno više sunčeve svjetlosti sa sjenom u popodnevnim satima, kada je sunce prejako, i podnose nižu vlažnost zraka.

Pteris tremula - Krilata paprat

Poreklo je azija

Paprat roda Pteris pripadaju jednoj od najvećih grupa obitelji Polypodiacae sa oko 250 poznatih vrsta. Iako spadaju u najveće, te paprati su možda najjednostavnije za održavanje. 

Međutim ipak bolje rastu u vlažnoj atmosferi. Postoji ipak jedno pravilo: nikad ne dozvoliti da se zemlja isuši. Krilata paprat naraste do 50cm, može također da naraste i do 2m. 

Listovi su jako veliki, pernati i podsjećaju na lišće od mrkve. Ne ogovara joj direktno sunce koje brzo sprži listove. Držati je na sjenovitom mjestu. Zimi je ne držati u prostoriji u kojoj je iznad 21°C, osim ako je velika vlažnost zraka. Zalijevati je ljeti svaki dan dok zimi dva do tri puta tjedno. 

Prihranjivati je svakih 14 dana ljeti a zimi jedanput mjesečno. Presađivati je svakog proljeća. Razmnožava se djeljenjem korjena u proljeće. Pri kupovini paprati pazite da lišće bude zdravo, listovi nepolomljeni i da u sredini biljke nema smeđih listova.

Pteris ensiformis

Etimologija: oblik sablje

List je neparno složen, po obodu tamnije zelene boje, a u srednjem delu svetlo zelene do bele boje.

Vrsta je koja ne cveta, ali ima veliku dekorativnost. Zalevanje je umereno, a prihrana jednom mesecno, zahteva dosta svetlosti i vlažnost vazduha od 80%, zemlja je potrebno da je rahla, i humusna, a može se dodati i treščice ili netaspadnuti treset radi rahljivosti. 

To je listopadna biljka visine 30 - 40 cm. Postoji veliki broj kultivara među kojima su:

‘Evergemiensis’ - popularna forma, listovi su dvostruko do trostruko perasto loženi, sa prugama krem boje duž središnjeg dela lista.

‘Victoriae’ - kultivar sa manje šara u odnosu na prethodni, uglavnom samo duž centralne ose.

Pteris cretica - Kritska paparat

Biljka je visine 30-60 cm, ima kratak, puzeći rizom. Drške listova su visoke i čine jednu polovinu ukupne dužine lista, mogu biti zelene ili braon boje. Listovi su perasti, sa dva ili četiri para dugih, linearnih listića čije su ivice neznatno savijene. Donji par listića je sa kratkom drškom i grana se, dok su gornji parovi sedeći. Sterilni listovi se pružaju horizonzalno, dok su fertilni uspravni i zašiljeni. Sorusi se nalaze duž oboda listova.

Ova vrsta raste širom sveta u tropskim i suptropskim područjima i lako i brzo se naturalizuje u novim krajevima, tako da se granice njenog aerala ne mogu tačno utvrditi. Može se naći između stenja, na osunčanim livadama, ali i na ivicama šuma, u polusenci ili senci. Česta je na krečnjačkoj podlozi, ali uspeva i na drugim tipovima zemljišta.

Gajenje

To je popularna i prilagodljiva sobna biljka, kojoj je potrebno obezbediti dosta indirektne svetlosti ocedit supstrat i umereno, ali ne i preterano zalivanje.

Kultivari

‘Albo-lineata’ - listovi su sa belim šarama.

‘Cristata Mayi’ - ima bele i zelene šare duž listova, a vrhovi listića su nazubljeni.

‘Parkeri’ - krupna biljka sa listovima tamnozelene boje

‘Ping Wu’ - patuljasta forma visine oko 30 cm, sa gusto zbijenim listovima.

‘Rivertoniana’ - ima čupav, nepravilno isečen, režnjevit obod listića

Platycerium coronarium - Klobučasta

Etimologija: formirati venac

Kao i druge vrste iz ovog roda, raste kao epifita na šumskom drveću. Široko je rasprostranjena u tropskim predelima Azije. Obrazuje 2 tipa listova, uspravne i pri vrhu režnjevite i listove koji padaju, duboko su režnjeviti, kovrdžavi, dužine i preko 2 m. 

Takođe kao i sve ove svrste rastu na drvetu, nemaju velike zahteve i brzo rastu, ali im je neophodno obezbediti dovoljno svetla ali ne direktnog. Optimalna vlažnost vazduha je 70 do 80 % i potrebno je zalevanje tokom zime jednom u 7 do 10 dana, a leti dvakih dva do maksimalno tri dana.

Phyllitis scolopendrium - Jelenak

Zimzelena biljka visine 30 - 60 cm. Ima uspravan rizom. Lisne drške su kratke, tamno ljubičaste, gusto dlakave. Listovi su uspravni, celog oboda, srcaste osnove i zašiljeni na vrhu. Sorusi su na naličju listova, raspoređeni paralelno sa bočnim nervima.

Vrsta je poreklom iz Evrope, raste na krečnjačkoj podlozi, duž obala, na vlažnim staništima u polusenci.

Ova vrsta (jelenji jezik) se može u našim klimatskim uslovima uspešno gajiti kao perena. U uslovima enterijera potrebno joj je obezbediti dovoljno vlage i supstrat sa dosta krečnjaka.

Kultivari

Danas postoji veliki broj kultivara kod kojih se razlikuje obod lista koji različito može biti naboran, talasast, izrezan, uvijen itd. Mnogi od tih kultivara su sterilni i ne mogu se razmnožavati sporama, već se proizvode u laboratorijama za kulturu tkiva. 

Veliki broj kultivara pripada grupi 'Cristata', među kojima su ‘Crispa Cristata’ (talasaste i ''izrezane'' ivice lista), ‘Crispa Fimbriata’ (talasast obod lista sa resastom ivicom) i mnogi drugi

Pellaea rotundifolia - Tipka paprati

Zimzelena biljka, visine 1 5 - 45 cm. Rizom je puzeći. Drške listova su tamno braon boje, gusto prekrivene rđastim dlakama i ljuspama i obično čine jednu trećinu ukupne dužine lista. Listovi su linearni, lučno savijeni, perasto složeni, sa više od 30 parova sjajnih, širokih, okruglastih gotovo sedećih listića. Sorusi se nalaze duž oboda listića.

Ova vrsta je endemit Novog Zelanda, gde raste u svetlim, suvim šumama, mada se ponekad može sresti i na vlažnijim staništima.

Uspešno se može gajiti u uslovima enterijera. Zahteva dobro dreniran i kiseo supstrat sa dodatkom krupnog peska ili šljunka. 

Odgovara joj svetao položaj, ali ne direktna svetlost i oskudnije zalivanje jer previše vode može dovesti do propadanja biljke.

Treba prosječna (18 ° c noću, 24 ° c dan) temperatura za rast, prosječna (25% - 49%) vlaga za rast.

Dryopteris erythrosora - Japanski stit

Zimzelena biljka visine 60-90 cm. Ima kratak, puzeći rizom iz kog u proleće izbija veliki broj mladih, crvenkastih listova. Listovi su dvostruko perasti, široki, sjajni, trouglastog oblika, sa više od deset pari listića. Listovi tokom vegetacije menjaju boju od bakarno crvene u proleće do intenzivno zelene tokom leta kada se takođe mogu naći mladi listovi crvenkaste boje.

Autohtona je u Japanu, Kini, Koreji i na Filipinima.

To je veoma dekorativna biljka skromnih zahteva zbog čega je rado uzgajaju početnici. Podnosi nedostatak vlage i suv vazduh, mada je bolje da prezimi u prostoriji koja se ne greje.

Kultivari

‘Brilliance’ - mladi listovi su narandžasti i dugo zadržavaju ovu boju tokom vegetacije.

Cyrtomium falcatum - Praznična paprat

Zimzelena biljka, visine 30 - 60 cm. Ima uspravan rizom. Lisne drške su boje slame, gusto pokrivene žućkasto mrkim ljuspama i približno čine jednu trećinu ukupne dužine lista. Listovi su perasti, sa 5-18 parova listića. Listići su zašiljeni, sjajni, blago talasasti na obodu.

Potiče iz Japana, Kine, Indije i Vijetnama, a danas je naturalizovana u SAD-u, Južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu.

Ovo je relativno otporna vrsta na uslove enterijera. Odlično podnosi nedostatak svetlosti, uspeva i u polusenci, ali je treba zaštiti od direktnog sunca jer će se pojaviti ožegotine na listovima. Podnosi topao i suv vazduh, ali relativna vlažnost ne bi trebala da se spusti ispod 50 %. Tokom zime najbolje je ostaviti je u prohladnoj prostoriji, gde će uspešno prezimiti čak i na temperaturama koje su par stepeni iznad nule, uz veoma smanjeno zalivanje. Listovi ove paprati se mogu koristiti u aranžiranju.

Kultivari

Kultivari se mogu razmnožavati setvom spora, zadržavaju osobine sorte.

‘Butterfieldii’ - listići su nazubljeni po obodu

‘Eco Korean Jade’ - patuljasta forma, visine do 30 cm. Listovi su sa najviše 5 pari manje ili više izduženih listića

Asplenium antiquum - Gnjezdasta paprat

Kao i većina papratnjača poznata je po lišću ukrasne vrijednosti. Iako postoji više vrsta ovakvih paprati, ova je zanimljiva po svojim listovima koji su tamnozeleni i cijelom dužinom lista valoviti. Listovi su nepodijeljeni, formiraju ljevkastu rozetu. Sredinom lista proteže se vrlo izražena žila koja je na naličju smeđa, a na licu lista tamnozelena. Ova biljka nema cvjetova, što je karakteristično za sve papratnjače. Naraste od 30 - 90 cm u visinu. Životni vijek joj je od 3 - 10 godina. 

Paprati će dobro uspijevati i u prostorima s malo svjetlosti. Vole dosta vlage, zato ih je potrebno tijekom cijele godine prskati vodom i to po mogućnosti dva puta dnevno. Potrebno ih je zalijevati dva do tri puta tjedno tijekom vegetacije. Tijekom zime dovoljno je obilno zaliti jednom tjedno. Prihranjujte ih tijekom vegetacije jednom u dva tjedna. Presađujte ih svake godine u proljeće. Zasadite ih u mješavinu običnog supstrata i kiselog supstrata u omjeru 1 : 1 

Ponekad se na naličju lista uzduž glavne žile znaju pojaviti crvci. Najbolje je da ih uklonite ručno bez primjene kemijskih sredstava. Ukoliko se ipak odlučite za kemijska sredstva, pazite da ne koristite ona na uljnoj bazi. 

Ukoliko ih držite u prostoriji s dosta svijetla, odmaknite ih minimalno 3 metra od prozora. Najbolje će im odgovarati da ih smjestite u kupaonicu, tada ne morate prskati listove jer u zraku ima dovoljno vlage.

Adiantum venustum - Himalajska paprat

Zimzelena biljka visine 30-45 cm. Rizom je razgranat, horizontalan. 

Lisne drške su crne, sjane i čine polovinu ukupne dužine lista. Listovi su široko trouglasti, dvostruko složeni, u proleće crvenkasti. Listovi drugog reda, takođe su trouglastog oblika i naizmenično su raspoređeni duž stabljike koja je ''cik-cak'' oblika. Listići su na tankim, tamnim drškama, blago asimetrični i konični sa ravnim ivicama i okruglastim i nazubljenim središnjim delom.

Ova paprat potiče iz šumovitih planinskih područja Azije, zbog čega može da prezimljava u uslovima umereno kontinentalne klime.

U našim uslovima može se gajiti kao perena, dobar je pokrivač tla. U uslovima enterijera može se koristiti kao rezano zelenilo. Trajnost listova u različitim aranžmanima je preko 2 nedelje

Adiantum raddianum - Lepezasta paprat

To je zimzelena biljka (u sobnim uslovima), visine 30-60 cm. Ima kratak, horizontalan rizom. Lisne drške su sjajne, crne i čine oko jedne četvrtine ukupne dužine lista. Listovi su obično trouglastog oblika i dvostruko perasto složeni. Treba pomenuti da danas postoji veliki broj kultivara koji se razlikuju od osnovne vrste. 

Razlika između A. capillus-veneris i A. raddianum: Obod lista je duboko usečen kod A. capillus-veneris, nervi se završavaju u vrhovima režnjeva, a sorusi su izduženi, dok je kod A. raddianum obod lista plitak, nervi se završavaju između režnjeva, a sorusi su bubrežastog oblika.

Ova vrsta se uglavno može naći u tropskim područjima južne hemisfere. Jedna je od najčešće gajenih vrsta roda Adiantum u zaštićenom prostoru. Uslovi koje zahteva slični su kao i kod ostalih vrsta ovog roda.

Kultivari

Danas postoji veliki broj različitih kultivara, tako da ćemo ovom prilikom pomenuti nekoliko najvažnijih koji se često sreću u komercijalnoj prodaji. 

‘Cluster Glory’ - izuzetno dekorativna biljka sa listovima koji su višestruko složeni, a liske su sitne, zelene i stavaraju lep kontrast sa crnom strukturom stabljika. Ukupna dužina lista je manja od 30 cm.

‘Fragrans’ (divan, mirišljav) - popularna biljka, česta u trgovinama gde se može naći i pod imenom ‘Fragrantissimum’. Visine je do 60 cm, žbunastog habitusa. Liske su žiroko klinastog oblika. Ovaj kultivar odlično podnosi sobne uslove, ponekad se prodaje posađen sa Euphorbia pulcherrima zbog efektnog kontrasta.

‘Gracillimum’ (malen, dražestan) - listovi su višestruko složeni, sa sitnim, nežnim liskama, poput izmaglice, dugi i povijeni na dole, tako da su naročito pogodni za sadnju u visećim korpama. Zahteva povećanu vlažnost vazduha.

‘Ocean Spray’ - popularan kultivar sa tamnozelenim listovima lepezastog oblika.

‘Variegated Tessellate’ - kultivar sa gustim, panaširanim i nazubljenim listovima. Najbolje uspeva u uslovima sa dosta toplote i vlage.

‘Variegatu  - listovi su kompaktni, dužine do 30 cm, sa sitnim mrljama žućkasto bele boje

Adiantum hispidulum - Viline vlasi; Bodljikavac

To je listopadna biljka, visine 30-60 cm. Ima kratak rizom. Lisne drške su crne, duže su od polovine ukupne dužine lista i prekrivene su oštrim dlakama (to se može uočiti ako se protrlja stabljika). Listovi su prstasto složeni i sastavljeni iz gustih perastih segmenata. Liske su tamnozelene boje, a kod mladih listova su crvene što doprinosi dekorativnosti čitave biljke.

Ova vrsta je rasprostranjena u Australiji, Novom Zelandu i na Pacifičkim ostrvima, a ima je i u Indiji, Kini i Africi. Uz to se naturalizovala i u SAD. U prirodnim uslovima, za svoj rast ne zahteva puno i može se sresti u šumama, pored puteva, i u žbunastim zajednicama u uslovima polusenke.

Ova vrsta se često sreće kao atraktivna sobna biljka i jedna je od najmanje zahtevnih vrsta roda Adiantum. Treba je gajiti na osvetljenom mestu, sa dovoljno relativne vlage u vazduhu i zaštititi od isušivanja. Ne treba je saditi u suviše veliku posudu i ne treba preterati sa zalivanjem, već zalivati umereno i samo kada je supstrat na površini suv pod prstima ili ako je posuda sa biljkom lagana. Razmnožava se lako, podelom bokora ili sporama.

Kultivari:

‘Whitei’ - listovi su prekriveni belim dlakama, stabljike su više uspravne u odnosu na osnovnu vrstu; potiče iz Australije

Billbergia nutans - Bilbergija

Vrsta je porijeklom iz Argentine, Brazila i Urugvaja. Ima duge, uske listove, koji su maslinasto zelene boje. Biljka može biti visine oko 50 cm. Cvijeta obično u proljeće, brakteje su ružičaste, a cvjetovi su cjevasti, okrenuti prema dolje, zelene i plave boje s jarko žutim anterama. Cvjetovi traju svega nekoliko nedelja.

Dosta dobro podnosi sobne uslove i vrlo je skromnih zahtjeva. Najbolje joj odgovara svijetao položaj, a uspijeva i u polusjeni. Potreban joj je dobro dreniran supstrat, neutralan do blago kiseo. Može se nabaviti specijalna mješavina za bromelije ili pomiješati 3 dijela treseta, 2 dijela pijeska i 1 dio vrtne zemlje. '' Fišek '' treba bude uvijek napunjen vodom, a supstrat treba ostaviti da se dobro prosuši između dva zalijevanja. Prihranjivanje se vrši jednom mjesečno, kao i kod prethodne vrste. može podnijeti kratkotrajne slabe mrazeve (-5 ° C do -6 ° C)

Mnoge bilbergije mogu se uzgajati kao kućne biljke, ali ova vrsta je najotpornija i najlakše ju je održavati.

Ovoj biljci potrebno je puno svjetla, redovita prehrana i zalijevanje. Korijen je mali pa čak i velike biljke mogu neometano rastu u malim loncima. Ukoliko želite daje presadite, učinite to u proljeće i prihranjujte je specijalnom tekućinom za bromelijade.

Aechmea fasciata - Ehmeja

Ehmeja je dekorativna biljka, jako atraktivnog izgleda. Potiče oz brazilskih tropskih šuma. Raste u visinu do 60 cm. Ehmeja je prirodni epifit, odnosno biljka koja raste na drugim biljkama, primjerice na kori drveća, osobito u svojim prirodnim staništima. Od domaćina tako dobiva vlagu i hranjive tvari.

Ehmeja odlikuje tvrdo lišće, sivo-zelenih nijansku sa bjelkastim isprekidanim prugama. Listovi stvaraju svojevrsnu čašicu iz koje na proljeće raste cvijet Ehmeja. Listovi su također često obrasli svojevrsnim bodljama.

Ova sobna biljka je jednostavna za uzgoj. Za razliku od plavih cvjetića koji brzo venu, ružičaste braktele opstaju i do 6 mjeseci. Nakon cvatnje, koje se desi jednom u životu ove biljke, Ehmeja postupno ugine. Zamjenjuju je nove biljke koje će izrasti iz donjeg dijela Ehmeja. To je ujedno i način na koji se Ehmeja najčepće razmnožava. Kada klas počne vene treba ga odrezati. Mlade biljke presadite u nove posude.

Gledajte da Ehmeja držite na svijetlom mjestu jer voli sunce, ali ne pretjerano tokom ljetnih žega. Potrebna joj je toplina pa temperatura u sobi ne smije biti ispod 16 stepeni. Zaboravite na prihranjivanje Ehmeja, jer joj nije potrebno.Biljka ne treba prihranu čak ni kada listovima počnu žute jer je to prirodan normalan proces . Kompost u kom je zasadjena Ehmeja treba biti stalno vlažan, a biljku četo zalijevajte.

Da bi bolje izdržala vrućine tijekom sušnog ljeta s visokim temperaturama, preporučuje se da na dvadesetak dana u samu krunu biljke uspijete čašicu vode. Najbolje je koristiti kišnicu ili vodu odstajalu vodu koja je bila na sobnoj temperaturi cijelog dana.

Ehmeja se presadjuje u tresetnu zemlju u malo veće saksije jer joj treba prostora, a nije poželjno često presadjivanje. Prije nego počnete presadjivanje, pričekajte da cvjetovi i lišće uvenu, prije nego što krenete da odstranjujemo mladice iz koje dobivate potpuno novu Ehmeja. Nožem tada odrežite novu mladu biljku sa korencici i presađujte je u saksije sa propustljiv zemljom i kompostom koji je vlažan I tresetni. Pri presađivanju Ehmeja obavezno treba staviti zaštitne vrtne rukavice. Ehmeja po obodima listova ima bodlje i naslage koje mogu vam iritiraju kožu ako ste skloni alergijama ili imate osjetljivu kožu.

Tillandsia usneoides - Španska / Španjolska mahovina

Poznata je i kao Španska mahovina, a kao sto i samo ime kaže pripada velikoj porodici Tillandsia. Ova biljka bez korjena se povremeno treba orošavati i to joj je dosta za rast, a sa jeseni bi trebali da se pojave i sitni cvjetići.

Ova biljka koja u prirodi raste na granama drveća može se gaji bilo gdje u stanu. Treba prskati svaki dan posto nema gdje da skuplja vodu. Biljka je bujnog rasta, nevoli previsoke ali ni preniske temperature, idealno je od 20C.

Ne treba je previse dirati i pokušavati rasplesti njene grančice, pošto je izuzetno osjetljiva i može doći do kidanja.

Razmnožava je dijeljenjem, ali treba biti oprezan, kako je nebi uništili. Može se držati i vani u loncima, ali pri prvim pojavama temperature ispod 10C treba je sklonuti u zatvoreno.

Platycerium alcicorne - Paprat Platicerijum

Platicerijum je jedna od najlijepših i najneobičnijih paprati. Njeno botaničko ime potiče od dve grčke reči: platys, što znači širok i keras što znači rog, one tačno opisuju njen neobičan izgled.

Pripada porodici Polypodiaceae, a ima oko sedam vrsta što potiču iz jugoistočne Azije i Australije. Uzgajaju se samo dvije a obje su epifitske biljke koje dobro uspijevaju kao sobne biljke. Prva i vrlo omiljena jeste Platycerium alcicorne ili bifurcatum, koja potiče iz Australije a u Evropu je doneta 1808 god. Posebno je pogodna za viseće košare i za uzgoj na panju, kori od plutnjaka ili saksiji.

Kao i svi platicerijumi, ima neplodne listove koji rastu uspravno kako bi pridržavali biljku i prekrivali se međusobno. Ostali listovi su dugi i uvijeni a stvaraju spore. Oni izbijaju pod svim uglovima pa čine biljku vrlo velikom. Za razliku od drugih epifit one su vrlo otporne na suh zrak. Druga vrsta koja raste u stanu je P. Grande "Queen Wilheminu". Malo teže se uzgaja i zahtijeva višu temperaturu, a manja je pa i ne tako upadljiva. Donji listovi te vrste potpuno obmotavaju stranice saksije.

Pojedinačna biljka naraste do 25 cm visoko, s dugačkim uvijenim listovima od 50 - 60 cm. Raste polagano, dva do tri lista godišnje. Paprati ne cvjetaju. Biljka nema miris. Godi im mnogo svjetla i sunca ali mogu podnijeti i djelomičnu sjenu.

Najmanja zimska temperatura je 15 stepeni celzijusa. Najviša ljetna temperatura može biti 24 C. Pustite da se zemlja između zalijevanja osuši. Ljeti zalijevajte svakih sedam dana a zimi svakih 10 dana. Najbolji je način zalijevanja tako da cijelu biljku uronite u vodu na petnaestak minuta, pa je ocijedite prije nego što je vratite na mjesto. Jedanput mjesečno dodajte vodi tečno hranjivo. Biljci će prijati prskanje jedanput ili dvaput tjedno.

Ne brišite listove da ne odstranite paperjaste dlačice koje omogućuju biljci da opstane u suhom zraku. Prskanje ili uronjavanje u vodu održaće listove čistima. Ne prskajte sjajem za lišće. Ako raste u saksiji ili košari najboji je tresetni kompost, ako je na kori ili drvu, pomiješajte jednake dijelove komposta i fino isjeckanog tresetara. To je važno radi dobrog ocjeđivanje.

Orezivanje je nepotrebno, ne odstranjujte stare, vanjske listove ako nisu toliko stari da bi sami otpali.

Razmnožavanje je sa porama, ali to je najbolje prepustiti profesionalnim cvecari. Povremeno biljke stvaraju mladice koje se mogu zasebno posaditi. One moraju imati korijenje prije nego što se odele od roditeljske biljke. Traju veoma dugo.

Nephrolepis exaltata - Paprat Nefrolepis; Ljestvicarska paprat

Paprati su pogodne za uzgoj u kući jer podnose priličnu senu. Međutim, njima je potrebno mnogo vlage u vazduhu, pa ne uspevaju uvek u stanovima sa centralnim grejanjem osim ako se na neki način ne osigura potrebna vlaga. Vrsta nephrolepis nije u tome izuzetak, inače je prilično otporna i lepog oblika. Poznata je pod narodnim imenom lestvičasta paprat zbog simetrično poređanih liski uz peteljku lista.

Poznato je oko 35 vrsta, a rasprostranjene su u tropima. Nepholepis je u viktorijansko doba bila najomiljenija paprat zbog mekih, lučno savijenih listova, a omiljena je i danas. Njezin raskošni slap listova dobro se uklapa i u savremeni i u tradicionalni dekor. Raste dobro i u saksiji i u visećim korpama, pod uslovom da uvek bude dobro zalivena i da vlažnost vazduha bude velika.

Obično se sadi u saksije veličine 12 cm i ima listove duge 46 - 50 cm. Izraste u velike biljke sa listovima do 76 cm, udvostruči se za godinu dana.

Paprat nema cvet. Sitne spore stvaraju se na naličju lista obično u proleće ili leti. Biljka bez mirisa. Svetlo podnosi prilično senovita mesta. Ljeti ne sme biti na direktnom suncu.

Zimi je najbolje 14 - 15°C. Može podneti i 3°C nižu temperaturu. Ako je držite na niskoj temperaturi održavajte je prilično suvom, zalivajući je samo jednom nedeljno. Ljeti je držite pri 18°C - 21°C. Ne godi joj temperatura iznad 24°C ako vazduh nije veoma vlažan. Držite je uvek vlažnom osim ako je pri niskoj temperaturi. Ljeti zalivajte 2 - 3 puta nedeljno, a zimi barem jednom nedeljno, najbolje kišnicom.

Ljeti dodajte vodi tečno hrajnivo svakih 14 dana. To pogoduje snažnom rastu.

Poželjno je svakodnevno prskati vodom u kojoj nema kreča što nije uvek moguće ako živite u kraju sa tvrdom vodom. Ako je biljka u saksiji, stavite je na mokre kamenčiće. Ako je u visećoj košari svakodnevno je prskajte. Ne prskajte je sjajem za lišće. Držite je dalje od plinske vatre i promaje, jer to može uništiti biljku. Najbolji je tresetni kompost.

Dobro je presaditi biljku svakog proleća. Presađujte je u plastične saksije jer one bolje zadržavaju vlagu nego zemljane.U proleće posadite mlade biljčice što se stvaraju u bokoru. One će se zakoreniti uz ivicu saksije. Klijalište nije potrebno.Obično traje godinama, ali može iznenada uvenuti bez nekog posebnog razloga. U prostoru sa suvim vazduhom imaće kratak život.

Prilično se jednostavno uzgaja, napreduje bolje uz dobru negu i pažnju.

Asplenium nidus avis - Paprat aspenium

Asplenijumi čine veliku porodicu paprati (Aspleniaceae), koja ima gotovo 700 vrsta. Nalazimo ih širom sveta od tropske Afrike do umerenog područja Novog Zelanda. Ime roda potiče od grčke reči koja označava "lek za slezinu", jer je biljka služila u narodnoj medicini.

Listovi su joj svetlo zeleni, pomalo kožasti i imaju smeđe žile koje se pružaju dužinom lista, a posebno su izražene pri dnu i na poleđini lista. Vrsta je epifit, a potiče iz severne, australije gde listovi mogu narasti i do 150 cm.

  

Izgleda veoma lepo na titravom svetlu koje prolazi kroz njegove svetlo zelene listove. Izaberite biljku sa svežim a ne sa sparušenim listovima i izbegavajte one sa oštećenim listovima ili smeđim vrhovima.

Listovi narastu dugački do 60 cm a široki do 20 cm, iako se većina biljaka prodaje u pola te veličine. Biljke ostaju manje ako ih držite u maloj posudi. Rastu prilično brzo. Mogu dostići punu veličinu u jednoj godini.

 Odgovara im poluzasenjen položaj. A. nidus avis podnosi veliko otvoreno sunčevo svetlo, ali listovi blede i gube sjaj.

Prilično je otporna. Zimi je najpovoljnija prosečna temperatura od 15°C. Može podneti najviše 21 - 24°C, a A. bulbiferum 18°C.

Držite ih uvek vlažnim osim ako zimi temperatura padne ispod 10°C. Tada ih zalivajte jednom ili dvaput nedeljno. Pri niskim temperaturama zalivajte jednom u 7 - 10 dana.

U letnjim mesecima dodajte vodi svakih 14 dana polovinu propisane količine tečnog hranjiva. Pogoduje kao i svim papratima, vlažan vazduh. Ako rastu pojedinačno, stavite posudu u podložak sa mokrim kamenjem da bi se povećala vlažnost vazduha.

Sto se tice vazduha otporne su na različite uslove osim na hladnu promaju zimi. Ne godi im pomeranje sa jednog mesta na drugo. Za paprati su najbolji tresetni komposti.

Treba ih presaditi samo jednom godišnje, najbolje u proleće. Nemojte zemlju u saksiji previše pritiskati. Traju dugo ali, ako nakon nekoliko godina počnu kržljati u sredini razmnožite ih izbojcima biljčica.

Adiantum capillus veneris - Gospina trava

To je listopadna vrsta, visine oko 30 cm. Rizom je kratak, puzeći. Lisne drške su uspravne, crne, žljebaste i obično čine trećinu ukupne dužine lista. List je trouglastog oblika, sa tamnom drškom, perasto složen, a listići su povijeni, klinastog oblika. Razmnožavaju se sporama koje se rasejavaju vetrom, a biljka stvara i bočne izdanke. Većina listova su fertilni (sporofili).

To je jedna od najviše rasprostranjenih vrsta roda Asplenium, autohtona je u tropskim i umereno toplim područjima, čak i tamo gde su zime nešto hladnije (prosečna minimalna godišnja temperatura oko -7ºC), a ljeta topla. Odgovara im krečnjačka podloga, a uglavnom se mogu naći pored vode.

Najbolje uspeva u polusenci. U supstrat je poželjno dodati malo usitnjenog krečnjaka.

Kultivari

‘Fimbriatum’ (''končast'') - uspravna biljka visine do 45 cm. Sjajne, crne lisne drške čine više od polovine dužine lista. Široke liske su duboko usečene i kovrdžave. Jako je osetljiva na mraz, ali dobro uspeva na neutralnim zemljištima tako da je lakša za gajenje u odnosu na osnovnu vrstu.

‘Imbricatum’ (''preklapajući'') - je kultivar sa svetlozelenim listovima koji se kaskadno preklapaju. Ovaj kultivar se može razmnožavati sporama. Prilikom zalivanja ne kvasiti listove.

‘Scintilla’ (''blistav'') - se ređe gaji. To je zanimljiv i atraktivan nov kultivar, ali je nešto zahtevniji od 'Fimbriatum'. Duboko usečene liske izledaju kao da su iseckane. Ovoj biljci je neophodna konstantna vlaga, ali se listovi ne smeju prskati vodom.

Radi se o lijepoj i nježnoj paprati s fino razgranatim lišćem koja se uzgaja kao sobno cvijeće. U vrtlarijama vrtlar često upotrebljava adijantum u zdjelicama i košarama zasađenim biljem, iz kojih ga se kasnije može izvaditi i zasebno uzgajati.

Ispočetka se vjerlovalo da adijantum treba puno topline. Međutim pokazalo se da naročito u zimi bolje uspijeva, ako ga ne držimo u grijanoj prostoriji. Dovoljna mu je temperatura od 10 stupnjeva pa na više.

Ako je u normalno grijanoj prostoriji bilo bi pogodno ju prskati jednom dnevno jer adijantum voli vlažan zrak. Pomoći će i zdjelica s vodom koju ćemo staviti tik u cvjetnjak te tako biljka ima dovoljno vlage u svom okruženju. Ili još jedna metoda koja se često primjenjuje a isto se zove "zdjelica s vodom"-uzmemo ne suviše plitku zdjelicu koja je veličine cvjetnjaka. Napunimo je vodom te se u nju stavi naopako položeni podložak za cvjetnjak tako da njegovo dno izviruje iz vode. Na gore okrenuto suho dno podloška stavimo cvjetnjak.

Adijantum ne podnosi ni u kojem slučaju jako sunce, pa ga zato treba pravovremeno zaštititi od direktnog sunca. S druge strane traži dosta svjetla. Bez zaštite možemo ga uzgajati na istočnom prozoru. Svakog proljeća ga moramo presaditi u zemlju za cvijeće kojoj smo dodali treseta i odležalog kravskog djubriva.

Razmnažanje je lagano pomoću djeljenja korjenove bale. To je najbolje provesti zajedno s presađivanjem u rano proljeće. Adijantum treba dohranjivati jednaput nedeljno.